Kada se javi neki sindrom, poput bolova u leđima, laktu, koljenu i slično (dakle ne ozljeda u smislu frakture, rupture ili istegnuća) većina ljudi će poduzeti nešto od niže navedenog, često i tim redosljedom. Prema informacijama koje mnogi imaju, ako ovi tretmani ne pomognu, ništa se drugo ne može poduzeti (ako ne ulazimo u alternativnu medicinu):
- mirovanje
- steznici, ortoze i bandaže
- krioterapija (led) i razne kreme koje hlade ili griju
- fizikalna terapija (struja, ultrazvuk, magnet, laser)
- masaža
- vježbe
- operacija
Fizioterapija je međutim napredovala. Od navedenih pristupa, sve osim vježbi su pasivni tretmani koji ponekad mogu čak i pogoršati stanje. Vježbe koje se pak daju najčešće su univerzalne, nisu prilagođene individualcu niti njegovom specifičnom problemu, što također može pogoršati stanje.
Zašto ne mirovanje? Ljudsko tijelo treba pokret da bi optimalno funkcioniralo. Sukladno tome, dugotrajno zadržavanje u istoj poziciji, poput sjedenja, može uzrokovati razne probleme, najčešće s vratom i donjim djelom leđa. Ako je nekretanje dovelo do problema, onda je jasno da mirovanje nije rješenje.
Zašto ne steznici, ortoze i bandaže? Dugotrajno nošenje steznika stvara ovisnost, što u psihološkom smislu, što u fizičkom – tijelo se privikne na vanjsku stabilizaciju, pa mišići i ligamenti oslabe. Osim toga, steznici narušavaju propriocepciju – osjet vlastitog tijela, odnosno djelova tijela u prostoru u danom trenutku.
Zašto ne fizikalna terapija, krioterapija, kreme, lijekovi protiv bolova? Dok se koriste umjereno, ništa od navedenog neće naškoditi, ali isto tako neće riješiti uzrok problema, već će samo zamaskirati posljedice.
Zašto ne masaža? Masaža je odlična za poboljšavanje cirkulacije i opuštanja cijelog tijela, no poput univerzalnih vježbi neće ciljano riješiti uzrok problema. Čak i ako opusti mišić koji je uzrokovao simptome, pa se stanje poboljša, vjerojatno je riječ o kratkotrajnom rješenju.
Zašto ne operacija? Prvo, operacija sama po sebi predstavlja rizik. Drugo, posljedice operacije u smislu stresa na tijelo, postoperativnog mirovanja i ožiljka mogu pogoršati originalni problem ili napraviti novi. Treće, operacija kod sindroma prenaprezanja često ne rješava uzrok problema.
Fizioterapijski pristup koji daje najbolje i najdugoročnije rezultate je kombinacija dobre procjene / dijagnostike, manualnih tehnika i specifičnih vježbi – koja je prvenstveno usmjerena na ispravljanje mišićnih disbalansa i loših obrazaca pokreta.
Zašto je bitna procjena? Jednostavno, bez dobre procjene ne možemo znati što uzrokuje problem. Pod “dobra” procjena ne mislim samo na vizualnu procjenu, kakva je npr. procjena statičke posture. Ključno je testirati mišiće, odnosno obrasce pokreta. U svakom pokretu sudjeluje puno mišića i oni trebaju raditi skladno i balansirano; također je bitno da se centar tijela (i zglobovi bliže centru) stabiliziraju na odgovarajući način prije nego se ekstremiteti pomiču. Ako nema stabilnosti i/ili balansiranog rada mišića javlja se problem – to može biti ograničenje u pokretu, bol ili npr. upala tetive. Dobrom procjenom možemo točno odrediti koje mišiće treba aktivirati, a koje opustiti. Naime, česta je greška napamet opuštati / istezati bolne mišiče – moguće je da ih treba ciljano ojačati!
Zašto manualne tehnike? Istina je da se mišići mogu opustiti, cirkulacija poboljšati i cijeljenje poboljšati fizikalnom terapijom ili masažom, međutim manualne tehnike su ponekad puno efikasnije. Njima se može ciljano i brzo opustiti određeni mišić ili mišićna ovojnica (fascija) te mobilizirati ili manipulirati (rasteretiti ili namjestiti) određeni zglob.
Zašto specifične vježbe? Nakon što smo procjenom ustanovili što treba opustiti / istegnuti / namjestiti i odgovarajućom manualnom tehnikom to napravili, obavili smo samo prvi dio posla. Mnogi se tu zaustave i u tom slučaju je moguće da će se problem vratiti. Drugi, jednako važan dio (ponekad i važniji) je aktivirati / ojačati određene mišiće. Neophodno je da su vježbe prilagođene pojedincu. Ponekad je dovoljno aktivirati jedan mišić da se problem riješi, a ponekad je potrebno krenuti iz centra tijela, vježbama disanja i stabilizacije kralježnice da bi se riješio problem na ruci ili nozi.
Ovakav pristup u fizioterapiji puno je učinkovitiji, rezultati su brži i dugotrajniji, a primjenjiv je za mnoge probleme s kojima se većina ljudi susreće, čak i za one koji su naizgled veliki i komplicirani. Ovakav pristup također podrazumijeva da je klijent aktivni sudionik u cjelokupnom procesu, u smislu razumijevanja problema, ali i njegovog rješavanja. Sljedeći put kada osjetite bol ili se susretnete s dijagnozom određenog sindroma, postavite sebi, svom liječniku ili fizioterapeutu ova dva jednostavna pitanja: koji je uzrok mog problema (ne simptom) i da li je tretman usmjeren na rješavanje tog uzroka?
pametna terapija i pametno vježbanje