Potrebu za fizioterapijom ima gotovo svaki čovjek u nekom periodu života. Ponajprije zbog toga što današnji način života, koji uključuje puno sjedenja, stresa i fizičke neaktivnosti, pogoduje razvoju mnogih “sindroma”. Lumbago, cervikobrahijalni sindrom, smrznuto rame i sl. su službene dijagnoze koje pišu fizijatri i ortopedi. To zapravo nisu prave dijagnoze – imaju jednaku težinu kao da u nalazu piše: bolna leđa, bolni vrat i ruka, bolno rame. To je opis stanja na koje se pacijent žali, bez ikakvih dodatnih informacija o mehanizmu nastanka samog sindroma. Npr. lumbago, odnosno bolna leđa, može uzrokovati jako puno stvari. Nefunkcionalni iliopsoas, piriformis, transversus abdominis, gluteus, hamstrings i quadratus lumborum su samo neki od mišića koji mogu uzrokovati bol u leđima. Uzrok također može biti u kuku, u gležnjevima, u ožiljku od carskog reza itd.
Nakon što ste dobili “dijagnozu” slijedi univerzalno rješenje: tablete protiv bolova, mirovanje i fizikalna terapija! Ako imate sreće, u proces rehabilitacije će biti uključene i generičke vježbe.
Nekima će takvi tretmani pomoći. Velikoj većini neće ili će eventualno pomoći privremeno. Zašto? Vrlo jednostavno – zato što ništa od navedenog ne djeluje na uzrok problema. Tablete, kao i aparati poput ultrazvuka, magneta i struje, samo maskiraju bol (i poboljšavaju cirkulaciju).
Mnogi sindromi, poput išijasa, sindroma karpalnog kanala ili “pokočenih” leđa ili vrata su toliko bolni i neugodni da ljudi ne samo da ne mogu normalno raditi, nego uopće ne mogu funkcionirati. Također, mnogi od tih sindroma često prelaze u kronično stanje. Takvih ljudi ima puno, a terapija koju će dobiti u bolnici je zastarjela i najvjerojatnije im neće pomoći.
To je zastrašujuće samo po sebi, ali je stvar još gora kada znate da postoje puno bolja rješenja koja su ponekad vrlo jednostavna.
Ljudi su navikli na to da je lijek za neke teške bolesti i stanja često skup i nepristupačan. Tako i ovdje, čim je bol jača, problem se čini veći i kompliciraniji, pa možda zahtjeva i kirurga. Naime, ako klasična fizioterapija ne pomogne, sljedeći korak, barem ako se liječnike pita, je operacija. Operacija je vrlo problematična. Prvi problem je anestezija koja je rizik sam po sebi. Drugo, kirurg uvijek može negdje pogriješiti. Treće, oporavak od operacije u smislu ležanja i stresa na tijelo, kao i sami rez, odnosno ožiljak, mogu napraviti još veći problem nego što je u početku bio. Četvrto, operacija često ne riješi originalni uzrok problema. Čemu onda operacija, pitate se? Dobro pitanje.
Prva stvar koju bi si ljudi trebali osvijestiti je da su sami odgovorni za svoje stanje. Ne nužno krivi, ali odgovorni. Ako se zna da je neaktivnost velikim dijelom uzrok bolnih leđa, onda je naša odgovornost da budemo aktivni. Ljudsko tijelo je napravljeno za pokret i da bi optimalno funkcioniralo, treba mu redovito kretanje. Kada je to kretanje otežano ili onemogućeno, treba potražiti pomoć fizioterapeuta, ali to ne znači prebaciti svu odgovornost na njega. Naime, do pravih rezultata se uvijek dolazi suradnjom.
Druga stvar koju bi trebalo osvijestiti je uzrok tegoba. Ako nije riječ o pravoj ozljedi, u smislu pada ili udarca, nego se bol postepeno razvijala ili se javila naizgled ničim izazvana, u većini slučajeva se radi o mišićnom disbalansu. Mišići i mišićne ovojnice su ti koji određuju kako se držimo, gdje smo napeti, skraćeni, blokirani ili slabi. Oni određuju položaj kostiju, što znači da utječu na kralježnicu i ostale zglobove. Hrskavica se ne troši sama od sebe, disk ne iscuri sam od sebe niti se živac ne pritisne sam od sebe. Sve to rade (ili bolje rečeno ne rade) mišići.
Svaki pokret tijela se izvodi u određenom obrascu (mišići se aktiviraju u određenom redosljedu). Ako je taj obrazac dobar, pokret se izvodi bezbolno i bez blokada. Ako je idealni obrazac iz nekog razloga narušen, tijelo kompenzira i traži druge obrasce. Nisu sve kompenzacije loše, ali kada se javi bol i/ili blokada u pokretu, nastane problem. Sukladno tome, pravo riješenje je pronaći mišićni disbalans koji uzrokuje problem i otkloniti ga.
U tu svrhu se koriste razne fizioterapijske tehnike (koje nažalost nisu dio osnovnog obrazovanja fizioterapeuta) za dijagnostiku i manualni tretman. Bitno je napomenuti da ključnu ulogu u tom procesu ima sam klijent. Naime, tretman koji bi, pojednostavljeno rečeno, trebao uljučivati otpuštanje tkiva s jedne strane te aktivaciju određenih mišića s druge, može imati odlične i trenutne rezultate, ali svejedno dugoročno nije dovoljan (pogotovo kod ozbiljnih i kroničnih problema). Kako bi se loš obrazac pokreta ispravio, potrebno je neko vrijeme samostalno raditi specifične korektivne vježbe. One ne moraju nužno biti teške niti komplicirane, dapače, ponekad su dovoljno dvije jednostavne i lagane vježbe da se riješi veliki problem. Bitno je da su one individualizirane, tj. prilagođene pojednicu i njegovom specifičnom problemu.
Važno je također znati da uzrok boli ne mora uvijek biti na istom mjestu gdje su i simptomi. Npr. bol u laktu može biti uzrokovana disbalansom u ramenu (tijelo kad kompenzira ne koristi samo jedan zglob). Također, uzrok može biti u nekoj ranijoj ozljedi ili ožiljku, zbog kojih je krenula kompenzacija.
Ivor Božić, bacc.physioth.
photo by Goran Berović