Savjeti za vježbanje često su usmjereni na jačanje trupa i stabilizaciju kralježnice kroz razne izdržaje (plankove); s druge strane često se naglašavaju vježbe mobilnosti, poput yoge ili specifičnih samomobilizacija putem elastičnih traka, rolera, trigger loptica i sl.
Što nam od toga najviše treba?
Svaki zglob, da bi optimalno funkcionirao, treba jedno i drugo, pa je zapravo bolje pitanje gdje nam više treba mobilnosti, a gdje stabilnosti. Osnovno je pravilo da centar tijela (trup, core) zahtjeva stabilizaciju, a periferija (ruke i noge) mobilnost.
To doduše ne vrijedi jednako za sve zglobove. Kukovi i skočni zglobovi predviđeni su za raznovrsne pokrete, isto kao i ramena i ručni zglobovi, pa njima više koriste vježbe mobilnosti. S druge strane, zglobovi između njih – koljena i laktovi – predviđeni su za puno manji opseg pokreta, takoreći samo za savijanje i ispružanje.
Međutim, zglobovi koji su sami po sebi mobilni, također mogu postati nestabilni.
To pogotovo treba imati na umu kod kralježnice – lumbalni i cervikalni (vratni) dio je sam po sebi dosta mobilan, dok je torakalni (prsni) dio zbog rebara teže pokretan, pa je za njega preporučljivo raditi vježbe mobilnosti, dok lumbalnom i cervikalnom treba stabilnosti.
Važno je imati na umu da je ljudsko tijelo savršen stroj za kompenzaciju i da se (ne)funkcija jednog zgloba seli na drugi. Primjerice, duže zanemarivani problem s ramenom ili kukom često se “preseli” na susjedni zglob – lakat odnosno koljeno.
Načelna pravila o mobilnosti i stabilnosti se znaju, međutim ako postoji problem s određenim zglobom (bol ili ograničenje pokreta) nema generalnog pravila treba li ga mobilizirati ili stabilizirati. Prvo treba otkriti uzrok problema – koji ne mora nužno biti u bolnom zglobu!